István Römer (Zagreb 1962.) studirao je gitaru kod Marge Bäuml-Klasinc na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Grazu (diplomirao 1984.) i na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje je diplomirao 1983. u razredu Darka Petrinjaka. Njegova je karijera briljantno započela brojnim nagradama na međunarodnim natjecanjima, od kojih valja izdvojiti prve nagrade koje je osvojio sredinom osamdesetih u Mettmannu (Njemačka), na Segovijinom natjecanju u Palma de Mallorci, te, nešto poslije, u Viñi del Mar u Čileu. Nakon toga intenzivno koncertira u Europi, Južnoj Americi i Aziji kao solist, u duu s violončelistom Valterom Dešpaljem i klarinetistom Milkom Pravdićem, violinisticom Laurom Vadjon i sopranisticom Lidijom Horvat – Dunjko te, u zadnje vrijeme, s oboistom Zoltánom Hornyanszkim. Član je Zagrebačkoga gitarskog trija u kojem uz Darka Petrinjaka i Gorana Listeša neprekinuto djeluje od osnutka ansambla, 1984. godine pa do iznenadnog kraja njegovog djelovanja 2020. Nastupao je i kao solist uz orkestre kao što su Zagrebački solisti, Zagrebački simfoničari, Festivalski orkestar Dubrovnik, Simfonijski orkestar Čilea, Makedonska i Sarajevska filharmonija, Varaždinski i Zadarski komorni orkestar.
U njegovom opsežnom solističkom i komornom repertoaru važan udio imaju djela hrvatskih skladatelja. Tako je premijerno izveo skladbe za gitaru solo Željka Brkanovića, Anđelka Klobučara, Tomislava Uhlika i Srećka Bradića. Praizveo je i skladbe Rafeta Rudija (Kosovo), Vlastimira Trajkovića (Srbija) i Vojislava Ivanovića (Bosna i Hercegovina). Ipak, posebno mjesto u njegovu repertoaru zauzima ciklus sonata i partita za violinu solo J.S.Bacha (u obradi za gitaru Valtera Dešpalja), koje prije njega nitko od gitarista u svijetu nije integralno izvodio. Dva su Römerova solistička koncerta u Zagrebu 2001. i 2005. godine uvrštena u izbor pet najboljih koncerata u Hrvatskoj tih godina, u novinama Vijenac (2001.) i Vjesnik (2005.). Kao solist i kao komorni glazbenik ostvario je deset diskografskih izdanja.
Redoviti je profesor na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji na kojoj je zaposlen od 1993. Od 1980. do 1993. predavao je na glazbenim školama u Zagrebu, a od 1984. surađuje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Od 1995. do 2005. predaje i na Glazbenoj školi u Velenju (Slovenija), gdje je od 1985. do 1995. predavao na ljetnoj školi, a od 1995. do 2005. predavao je na ljetnoj školi u okviru festivala Glasbeni julij na Obali u Kopru, Slovenija. Majstorske tečajeve vodio je i u Volosu (Grčka), Beogradu, Grazu, Gevelsbergu (Njemačka), Funchalu (Portugal) i Postojni (Slovenija). Dobitnik je Nagrade „Milka Trnina“ Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika kao solist, te iste nagrade „Trnina“, državne nagrade za umjetnost „Vladimir Nazor“ i šest diskografskih nagrada „Porin“ kao član Zagrebačkoga gitarskog trija.
