Glazbena škola u Varaždinu

“Muzika neka bude ponajprije sredstvom da oplemenjuje čuvstvo i srce mladeži i da bistri razum; ona treba čovjeka usmjeriti prema čovječanskoj ljubavi, ona mu valja radosti koje mu sudbina gradi učiniti plemenitijim i produhovljenijim te ih tako izdići, a isto ga u nevolji tješiti i jačati: ona neka mu je oporavkom nakon zaposlenja i uopće da mu bude zasladom života.” (K.Filić, Glazbeni život Varaždina, str.142)
Ovim riječima varaždinsko Glazbeno društvo u svojim pravilima govori o značaju glazbe, a u nastavku dodaje da želi li postići svoj cilj, mora omogućiti stvaranje većeg broja obrazovanih glazbenika što se može jedino osnivanjem javnog glazbenog zavoda u kojem će se školovati i djeca čiji roditelji za takvo školovanje novaca nemaju. Tako je 1. siječnja 1828. u okviru Glazbenog društva utemeljena Glazbena škola u Varaždinu. Samo Glazbeno društvo formiralo se godinu ranije, a njegovo je, u početku brojno članstvo, bilo imućnije građanstvo i aristokracija. Upravo zahvaljujući njihovim donacijama u instrumentima, pokućstvu, ogrjevu i građevinskim radovima je škola mogla početi s radom. Upisano je šezdesetak učenica i učenika, angažirano pet učitelja glazbe, a učilo se pjevanje, puhački (truba, klarinet, rog) i gudački instrumenti (violina, viola, violončelo) te nešto kasnije gitara. Osim školarinama i članarinama iz Glazbenog društva, novac za potrebe škole je društvo uspijevalo namaknuti koncertima orkestra društva u kojem su svirali i učenici škole. Sve to međutim nije bilo dovoljno, škola stalno bilježi manjak u blagajni pa krajem 1835. godine dolazi do prvog prekida njenog rada. Sa smanjenim opsegom rada i uz uvjet da učenici imaju vlastito glazbalo, Glazbena škola je ponovo pokrenuta 1837. Iste godine se objedinjuju gradski orkestar Muzičkog društva, glazba građanske čete i glazbena škola te zajedničkim snagama sudjeluju u izvođenju crkvene glazbe te priređuju koncerte i plesove. Dio novaca od ulaznica ide i glazbenoj školi. 1842. godine škola dobiva i novi prostor u novoizgrađenoj osnovnoj školi što znači da ne mora plaćati najamninu. Međutim ni to nije bilo dovoljno da se održi pa 1845. ponovo dolazi do prekida njenog djelovanja. Muzičko društvo se nakon toga postupno rasformiralo, a svu njegovu imovinu – glazbala, note, pokućstvo i glavnicu od 2000 forinti – preuzima grad. Tako 1866. godine glazbenu školu pokreće grad i kao takva s kraćim prekidom – 1874-1876 – djeluje do 1915. Broj učenika je nešto manji nego u počecima škole – oko trideset. Uče se puhački i gudački instrumenti. Bez obzira na to broj učitelja raste što govori o stručnijoj poduci. S druge strane u gradu je sve više školovanih profesionalnih glazbenika koji otvaraju privatne škole u kojima se uči klavir, pjevanje, violina i violončelo. Glazbena škola otvorena je djeci iz siromašnijih obitelji, a poticanih od grada kako bi popunili prazna mjesta u gradskoj glazbi.
Prekid rada škole zbog ratnih zbivanja odužio se do 1936. godine. Inicijativa za pokretanje škole ovaj put dolazi od samih glazbenika -Marije Šanjek, Anke Stöhr, Jelisave Krajanski i Otike Petrony-Kaderavek – uz pomoć Krešimira Filića koji je preuzeo mjesto ravnatelja. U vrijeme njihova djelovanja, do 1941., podučava se klavir, violina, pjevanje i solfeggio, a uvodi se i glazbeni vrtić. Učenika je na početku tek tridesetak, ali iz godine u godinu njihov broj raste. Održavaju se interne i javne produkcije. Kupuju se dva klavira. Završnim ispitima predsjedavaju povjerenici iz Zagreba. Iz iznajmljenih dviju soba u zgradi na Kapucinskom trgu škola se postupno širi na cijeli kat da bi kasnije zgradu potpuno nastanila te tamo ostala do sredine 80-tih godina. Tijekom Drugog svjetskog rata škola se ne gasi. Štoviše, broj učenika raste, a 1942. dobiva od tadašnjeg Ministarstva nastave pravo javnosti. Jedino se ne održavaju javne produkcije.
Nakon oslobođenja 1945. godine škola dolazi pod gradsku, a 1948. i pod državnu skrb. Najprije djeluje kao osnovna glazbena škola, a od 1948. počinje provoditi i srednjoškolski program, za što službenu potvrdu dobiva 1952. godine. Od tada do danas škola je u neprekidnom rastu što se tiče programa i projekata koje provodi, broja učenika i nastavnika te prostora u kojima djeluje. Danas nudi 22 glazbenička zanimanja, zapošljava preko sto visoko obrazovanih nastavnika i djeluje u prostoru raskošne palače Erdödy od 3000 m2 gdje su joj na raspolaganju i dvije koncertne dvorane koje postaju novi koncertni prostori grada. Kroz taj je put stvorila izniman ugled i postala jedna od vodećih glazbeno-obrazovnih institucija. Samo je iz pijanističke klase Olimpije Vojvode od sredine 70-tih godina prošlog do početka ovog stoljeća izašlo preko četrdeset učenika od kojih je dvadesetak nastavilo i završilo studij klavira, a većina profesora sadašnjeg klavirskog odjela Škole njeni su učenici. Slično je i s violinističkom klasom Đure Horvata koju je držao od početka šezdesetih do kraja osamdesetih godina. Niz njegovih učenika djeluje u najeminentnijim hrvatskim orkestrima, a gotovo cijeli Varaždinski komorni orkestar čine upravo njegovi đaci. Pjevači iz klase Darije Hreljanović osvajaju domaće i inozemne glazbene pozornice (Valentina Fijačko, Tomislav Mužek, Armando Puklavec, Blanka Tkalčić, Miljenka Grđan, Lana Kos, Jelena Štefanić, Evelin Novak, Kora Pavelić itd.), dok je njena prethodnica Ankica Opolski odgojila najznačajnije pjevače prethodne generacije (Franjo Petrušanec, Ruža Pospiš-Baldani, Vlatka Oršanić…).
Ugledu Škole u različitim su razdobljima pridonosili i različiti školski ansambli. Najdužu tradiciju i kontinuitet ima zborsko pjevanje: upravo zahvaljujući Dječjem zboru kojeg je od početka 50-tih do sredine 70-tih godina vodio Marijan Zuber, Glazbena je škola stekla ugled koji je prati do danas . Na Dječji zbor se – jednako uspješno kvalitetom, ali ne i takvom medijskom eksponiranošću – nadovezuje Vladimir Ščedrov utemeljivši 1974. godine Djevojački zbor kojeg vodi do 1997. kada ga preuzima Dada Ruža, a s kojim su oboje osvojili velik broj državnih i međunarodnih nagrada te ostvarili niz nastupa u domovini i inozemstvu. Pod vodstvom Darka Navoja posljednjih dvadeset pet godina na isti način procvat doživljava Puhački orkestar, a šezdesetih i sedamdesetih godina sličnu su poziciju imali Tamburaški orkestar pod vodstvom Milana Jadrošića i Harmonikaški orkestar pod vodstvom Štefice Tkalčec-Cikač. Sporadično djelovanje Gudačkog orkestra – 50-tih pod vodstvom Josipe Šulek, 60-tih godina Tibora Dukesa, a 70-tih i 80-tih Vladimira Ščedrova, posljednjih petnaest godina oživljava najprije Benjamin Šambar, a zatim Dada Ruža s iznimno vrijednim i kvalitetnim doprinosom skupnom muziciranju na Školi.
Osim u skupnom, učenici Glazbene škole su posljednjih trideset godina sve uspješniji u pojedinačnom i komornom muziciranju na državnim i međunarodnim natjecanjima. I dok su u solističkim natjecanjima podjednako zastupljeni učenici svih odjela Škole, od komornih ansambala po osvojenim nagradama i brojnosti nastupa unatrag dvadeset godina posebno treba istaknuti brass kvintet što ga je do nedavno vodio Stjepan Rukljić, a danas Petar Prepelić te harmonikaški komorni ansambl koji se pod vodstvom Saše Bastalca ističe iznimnim interpretativnim dosezima. Isto su tako sve brojnija i uspješnija klavirska dua i trija, kojima se bavi sve više profesora klavira (Lea Šantek, Ivana Godec-Vinceković, Danijel Oto, Danijel Ljubić, Nediljka Teklić i dr.) s osvojenim visokim nagradama na državnim natjecanjima.
U istom je razdoblju porastao i postotak učenika Škole koji se uspijevaju upisati na akademije i visoke škole za glazbu. Osim u domovini, studij glazbe vrlo često upisuju u inozemstvu, najčešće u Grazu, Beču, Ljubljani, ali i u Stuttgartu, Baselu, Kijevu, Moskvi, Petrogradu.
S druge strane, Škola nudi širok spektar glazbenih zanimanja i neprestano nove glazbeno-obrazovne sadržaje. Prva je u Hrvatskoj uvela orgulje kao glavni predmet (1993.), a čembalo i kompoziciju kao fakultativne predmete. Jedna je od rijetkih škola koja kao glavni predmet nudi tamburicu (od 2015.), a fakultativno nudi i predmete kao što su liturgijsko sviranje, kompjuterska notografija, jazz i jazz improvizacija te sviranje u big bandu. Spomenuta dvadeset i dva programa za glazbenička zanimanja obuhvaćaju: glazbenika klavirista, orguljaša, pjevača, violinista, violista, violončelista, kontrabasista, gitarista, tamburaša, harmonikaša, flautista, oboista, klarinetista, saksofonista, fagotista, trubača, hornista, trombonista, tubista, udaraljkaša i glazbenika teoretičara. Nastava je organizirana unutar pet odjela – klavirskog, gudačkog, puhačkog, harmonikaškog i teoretskog – a osim srednjoškolske obuhvaća još osnovnoškolsku i predškolsku razinu. U osnovnoj školi podučava se instrument, solfeggio, komorna glazba i zbor, a predškolskom uzrastu namijenjen je zbor, početnički solfeggio te mala violinska škola koju je organizirala i vodi Lidija Bobić. Na Školi djeluju četiri orkestra (gudački, puhački, harmonikaški i tamburaški), šest zborova (predškolski, osnovnoškolski niži i viši uzrast, djevojački, mješoviti i muški), big band i niz komornih anasambala. Ukratko, malo je vokalnih sastava kao i instrumenata i instrumentalnih sastava europske klasične glazbe koji nisu u obrazovnoj ponudi Škole.
Isto tako Škola učenicima omogućava stalnu provjeru naučenih programa u javnosti: odjeli Škole redovito, jedanput mjesečno, organiziraju produkcije klasa unutar odjela ili odjelne produkcije, a zajednički su božićni i fašnički koncert te koncert povodom dana škole. Svojim programima, učenici Škole također sudjeluju na svim značajnijim svečanostima i manifestacijama Grada i Županije.
Zahvaljujući reprezentativnim, novoadaptiranim prostorima Palače Erdödy u koje se 2002. godine uselila, Škola je uz predstavljanje vlastitih programa i projekata, u mogućnosti ugostiti i niz glazbenih manifestacija i događanja. Tako je u suradnji s profesorima londonske Kraljevske muzičke akademije od 1998. do 2015. godina organizirala Ljetnu školu barokne glazbe i plesa, a od 2004. do 2013. Državno natjecanje učenika i studenata glazbe i plesa. Sa Županijom i Ministarstvom prosvjete već dvadeset godina organizira Glazbene Svečanosti hrvatske mladeži. Od 1999. ugošćuje Gitarsku državnu smotru, od 2006. Državnu pijanističku smotru, 2010. je bila domaćin Svjetskog kongresa harmonikaša CIA Coupe Mondiale, a od 2015. je domaćin audicije za pjevačko natjecanje Belvedere za jugoistočnu Europu. Od 2015. sama organizira dva velika međunarodna natjecanja – pijanističko Memorijal Jurica Murai i Murai Grand Prix te puhačko Varaždin Woodwind&Brass.
Zbog postignutih rezultata i široke ponude, uz učenike iz županija koje joj tradicionalno gravitiraju – Međimurska, Koprivničko-križevačka i Krapinsko-zagorska – Škola sve više privlači učenike iz udaljenijih županija – Virovitičko-podravske, Brodsko-posavske i Osječko-baranjske – neprestano povećavajući broj upisanih učenika.
Odgojivši generacije i generacije učenika koji su izgradili uspješne karijere solista, komornih i orkestralnih glazbenika te glazbenih pedagoga i koji su svoj rad ugradili i ugrađuju diljem cijele Hrvatske, a i izvan nje, utjecaj varaždinske Glazbene škole odavno je nadišao lokalni, pa čak i hrvatski glazbeni prostor, omogućujući tako da citat s početka postane stvarnost.

Nataša Maričić, prof.