Kad riječi utjehe ne postoje…
Ponekad se kaže da život donosi tragedije, a pakao stvaraju ljudi – jednim dijelom sami gradimo svijet u kojem živimo i možemo ga učiniti drugačijim, nježnijim, povezanijim, otvorenijim. Zato se protiv tuge, gubitka, očaja i straha borimo bliskošću, nježnošću, povezanošću. Osmijeh, dodir, tolerancija i razumijevanje udaljeni su samo jedan trenutak. Ako imate kapaciteta, slušajte i dijelite, grlite se, budite zajedno. Dajte koliko možete i brinite za sebe.
I dok je zemlja zavijena u crno, mi slušamo. Na daljinu grlimo.
