Nekoć, kad je bio grana,
Budila ga zora rana,
Doletjele svakog dana
K njemu ptice sa svih strana.
Sa grane se pjesma čula,
Kos zviždao kao frula.
Sve je bilo kao bajka,
Krošnja mu je bila majka –
Nekoć, kad je bio grana…
Kad je nekoć bio grana,
Poželio jednog dana
Da čarobna bude frula,
Čija bi se pjesma čula
preko gora – sve do mora…
Ni slutio nije tada,
Onog zlatnog listopada,
Da će biti djedov štap
I tapkati- tap-tap-tap…
